Lohan Chi Kung

tehnika iz Lohan KungaBodhidharma je, po priči, oko sebe okupio svećenike koji su formirali shaolinski hram - simbol svih borilačkih vještina. Kao protutežu dugim razdobljima meditacije u sjedećem stavu (zazen), razradio je niz vježbi koje su uključivale osamnaest osnovnih tehnika, pokreta ili "ruku". Po nekim teorijama ta prvobitna, korijenska, energetsko-meditatvna vježba zvala se Sančin.

Osamnaest ruku Lohana ili Lohan Kung, je postao temeljna vježba u Shaolinu. Za formu je inspiracija crpljena iz različitih izvora: tradicionalne indijske joge i plesnih formi, u to vrijeme postojećih borilačkih vještina, a djelomično i promatranjem životinja-naročito studiranjem pokreta tigra, leoparda, zmije, ždrala i ezoteričkog "zmaja".

Lohan Chi Kung je sustav tehnika, temeljen i usklađen s teorijom o prožetosti ljudskog organizma vitalnom energijom - chijem - i načinom cirkulacije te energije. Nalazi se u sredini između "tvrdih" škola (Kung Fu stilovi) i "mekih" ili "unutarnjih" škola (Tai Chi, Hsing I, Pa Kua).

Svaka tehnika Lohan Kunga je tako definirana da odgovara ili korespondira s određenim energetskim kanalom, meridijanom i stimulira i aktivira njegov protok chija.

U prvoj fazi, Lohan Kung razvija svijest o vlastitom tijelu, usklađujući opažanja, namjere i fizičke pokrete i integrirajući ih u elegantnu formu. Redovito vježbanje, između ostalog, ispravlja držanje, uči pravilnom disanju i kretanju, oslobađa puteve u cirkulacijskim sustavima elementa Vode (krv), Zraka (kisik) i Etera (chi), pobuđujući ih na nesmetan rad.

U kasnijoj fazi, napredniji student uči zaista i osjetiti chi, postaje svjestan cirkulacije energije u tijelu. Pri izvođenju forme, kroz posebne tehnike disanja i koncentracijom, stalno se mijenja stupanj opuštenosti u fizičkim pokretima. Upravo takvim izmjenjivanjem opuštenosti, kontroliranim umom, regulira se protok chija njegovim kanalima, pa fizički pokreti "masiraju" unutarnje organe.

Dakle, same tehnike na ugodan i ne pretjerano naporan način oporavljaju zapostavljeni organizam modernog čovjeka. Osim što je prikladna za početnike svih životnih dobi, Lohan Kung forma je komplementarna i svim stilovima borilačkih vještina.

tehnika iz Sil Lohan formeLohan Kung je ujedno i uvod u višu i napredniju energetsku formu - Sil Lohan i sasvim meditativnu formu - Dai Lohan.

Osnivanjem i širenjem shaolinskog hrama, Osamnaest ruku Lohana je dalje razrađeno na sedamdeset i dva, a zatim na stotinu sedamdeset i tri pokreta, koji su postali temelj Shaolin Chuan Fa (kineski boks), koji je utjecao na sve kasnije ogranke kineskih borilačkih vještina.

Lohan Kung se vježbao samo unutar Shaolina, sve do njegovog razaranja prije 200 godina. Jedan od preživjelih svećenika, Choy Fook, je formu prenio u provinciju Kwantung, prihvatio za učenika Chan Heunga i podučavao ga kako Lohan Kung tako i čitav Shaolin Chuan Fa sustav.

Chan Heung je narednih dvadeset pet godina proveo usavršavajući i razrađujući ove vještine, da bi zatim utemeljio vlastiti sustav borilačkih vještina-Choy Lee Fut. Lohan Kung se održavao unutar loze Choy Lee Fut majstora, a smatra se unutarnjom vježbom, komplementarnom tvrđim, vanjskim tehnikama i formama.

Sifu Chen Yongfa

Cheng Yongfa je potomak Chan Heunga i današnji čuvar stila pete generacije. Osim što je cijenjen majstor borilačkih vještina, Chen Yongfa je i liječnik tradicionalne kineske medicine, specijalista kiropraktičar-osteopat. Chen Yongfa od 1983. živi u Sydneyu gdje je 1984. prihvatio malu skupinu učenika od kojih su neki, među kojima i Shifu Damir Tenodi, nakon višegodišnjeg treninga postali kvalificirani instruktori.


Sifu Chen Yongfa izvodi tehniku iz Lohan Kunga,
Sydney 1990.

www.choyleefut.com.au