Yang Tai Chi Chuan

U doba kad se unutar sela Chenjiaogou već gotovo 200 godina vježbao Chen Tai Chi, poznati majstor borilačkih vještina iz dinastije Qing je svog učenika Yang Luchana (1799.-1872.) poslao u selo Chenjiagou da od majstora Chen stila, Chen Changxinga (1771.-1853.) nauči Tai Chi.

Po jednoj od legendi, mladi Yang stiže majstoru i moli da ga primi za u čenika. Chen Chanxing odbija, jer se do tada Tai Chi podučavao samo unutar obitelji. Yang, želeći na bilo koji način naučiti vještinu, se preruši u prosjaka, prosi ispred Chenove kuće i sve češće pomaže članovima klana u čišćenju dvorišta.

Polako zadobiva njihovo povjerenje, pa ga puštaju da se mota okolo i sve se više približava vježbalištu. Potajno promatra njihove treninge i vježba sam za sebe. Talentiran i iskusan u drugim vještinama, brzo napreduje. Ali o tome nitko ništa ne zna, sve do trenutka kad se slučajno odaje na proslavi majstorovog rođendana. Sluge ga uhvate i dovode pred majstora, kome Yang priznaje da već par godina potajno gleda i vježba "njihovu vještinu".

Chen Chanxing zahtijeva da Yang demonstrira što zna, ostaje zadivljen onim što vidi i napokon ga prima za učenika. Po priči, Yang Luchan nakon toga ostaje u selu dulje od dvadeset godina, sve do majstorove smrti.

Nakon majstorove smrti odlazi u Beijing i počinje širiti Yang stil, zapravo modificirani Chen, iz kojeg je izbacio teške pokrete i uveo šire i mekanije tehnike. Njegov najmlađi sin je kasnije još više omekšao formu i taj se stil nazivao Srednji (između Chen i kasnijeg Yang stila). Kasnije je njegov unuk, Jianhou (Yang Chengfu, 1883.-1936.) finalizirao promjene i stoga se on smatra osnivačem Velikog ili Yang stila.

Glavne karakteristike ranog Yang stila su:

---

	“Spuštanje dlanova” iz Yang forme
	Sifu Dr Tsao De Tsong i Damir Tenodi,                            Zagreb 1980.
	međupokret iz Yang Tai Chi forme